Gitarska pojačala su muzički uređaji koji pojačavaju signal gitare i reprodukuju ga na zvučniku. Električni signal koji magnet gitare šalje preko kabla stiže do pojačala, gde se on pretvara u audio signal. Prva pojačala su nastala 30-ih godina prošlog veka. U početku, pojačala su bila namenjena akustičnim gitara i bila su jako male snage, do 15 W. Kasnije su muzičari težili drugačijem, izobličenom zvuku, i to dovodi do pojave distorzije. Prvi pokušaj je bio tako što je izlaz jednog pojačala bio uključen na ulaz drugog, te mu je predstavljao pretpojačalo. Kasnije nastaju i razne pedale, fuzz, ovedrive i distorzije koje simuliraju taj zvuk.
Osnovna podela gitarskih pojačala je na tranzistorska i lampaška. Takođe postoje i hibridna, koja su mešavina ova dva tipa, npr. tranzistorska sa lampom u pretpojačanju. Tranzistorska pojačala su jeftinija i slabijeg kvaliteta od lampaških pojačala. Predviđena su za kućnu upotrebu, vežbanje, i manje svirke, dok lampaška pojačala imaju dosta topliji i prirodniji ton. Rade na principu lampe, i dosta su skuplja. Svaki iskusni gitarista bi izabrao lampaško pojačalo pre nego tranzistorsko. Po načinu izrade postoje dva tipa, a to su kombo pojačala i pojačala gde su posebno odvojeni glava i kabinet. Combo pojačala su pojačala u kojima su zajedno smešteni i elektronski sklop i zvučnik. Ova pojačala su obično manje snage u odnosu na stack pojačala, ali mogu da budu veoma glasna.
Head+Box pojačala su većih dimenzija, pošto se elektronski sklop i sistem zvučnika u zasebnim kutijama. Kabinet uglavnom ima 4 zvučnika od 12 inča. Ova pojačala su postala popularna sa ekspanzijom hard rock muzike tokom 80-ih godina. Najpoznatiji proizvođač i jedan od simbola rokenrola je naravno Marshall. Često na bini iza gitariste možemo videti gomilu kabineta sa natpisom Marshall što je u to vreme bilo statusni simbol i deo same scenografije. Odlikuje ih odlična distorzija.
Pojačala na sebi imaju određen broj potenciometara. Neki od najčešćih su Gain (stepen distorzije, tj. izobličenja tona), osnovni trostepeni ekvalajzer - Bass, Middle i Treble, Volume (glasnoća), takođe može imati više kanala, npr. clean, crunch i lead, a i efekte tipa reverb, delay, flanger, phaser itd. Modernija pojačala imaju usb ulaz/izlaz što omogućava povezivanje sa kompjuterom, kreiranje raznih boja na pojačalu ili snimanje zvuka u nekom digital-audio-workstation-u.
"Orange" half-stack pojačalo
Osnovna podela gitarskih pojačala je na tranzistorska i lampaška. Takođe postoje i hibridna, koja su mešavina ova dva tipa, npr. tranzistorska sa lampom u pretpojačanju. Tranzistorska pojačala su jeftinija i slabijeg kvaliteta od lampaških pojačala. Predviđena su za kućnu upotrebu, vežbanje, i manje svirke, dok lampaška pojačala imaju dosta topliji i prirodniji ton. Rade na principu lampe, i dosta su skuplja. Svaki iskusni gitarista bi izabrao lampaško pojačalo pre nego tranzistorsko. Po načinu izrade postoje dva tipa, a to su kombo pojačala i pojačala gde su posebno odvojeni glava i kabinet. Combo pojačala su pojačala u kojima su zajedno smešteni i elektronski sklop i zvučnik. Ova pojačala su obično manje snage u odnosu na stack pojačala, ali mogu da budu veoma glasna.
Kombo tranzistorsko pojačalo "Roland Jazz Chorus 120" sa 2x12' zvučnicima
Head+Box pojačala su većih dimenzija, pošto se elektronski sklop i sistem zvučnika u zasebnim kutijama. Kabinet uglavnom ima 4 zvučnika od 12 inča. Ova pojačala su postala popularna sa ekspanzijom hard rock muzike tokom 80-ih godina. Najpoznatiji proizvođač i jedan od simbola rokenrola je naravno Marshall. Često na bini iza gitariste možemo videti gomilu kabineta sa natpisom Marshall što je u to vreme bilo statusni simbol i deo same scenografije. Odlikuje ih odlična distorzija.
Tri lampaška "stack"-a "Marshall JCM800" glava i 4x12' kutija